Program pod nazivom „Glazba i poezija“ pripremili su i izveli učenici 4.g razreda, uz mentorstvo prof. Lež-Drnjević.

Ovaj put je naglasak bio na snažno prožetoj vezi pjesništva i glazbe.

Predavanje o svevremenom pjesništvu i glazbi pripremio je Leon Čevanić, povezujući u posljednjim minutama svojeg predavanja stihove Tina Augustina Ujevića i dubok, snažan utjecaj njegova pjesništva na još jednog velikana pjesništva i glazbe, kantautora Arsena Dedića.

Nakon nadahnutog predavanja, učenici Lejs Plićanić, Ivona Habulin, Leon Čevanić i Mark Fejer uz glazbenu su podlogu Arsena Dedića, govorili stihove velikog hrvatskog pjesnika, Tina Ujevića.

Izuzetno nas je razveselilo prisustvo brojnih gostiju! Događanju su nazočili učenici Gimnazije Tituša Brezovačkog s profesoricom Jurić i učenici 1.a naše škole, u pratnji profesorice Ćorović te 4.g.

Zahvaljujemo im na dolasku!

Na kraju podnevnog programa, dragi su nam djelatnici Knjižnice M. J. Zagorke pripremili malu zakusku na kojoj smo uživali u zajedničkom druženju.

No, to nije bio i kraj našeg dana!

Navečer smo u 20 sati uzvratili posjet našim dragim jutarnjim gostima i okupili se u istom prostoru. Pod jedinstvenim tematskim naslovom ovogodišnjeg Mjeseca knjige  "U ritmu čitanja!", sudjelovali smo u zajedničkom čitanju naglas omiljenih stihova i proze, koje su osmislili i započeli učenici i profesori Gimnazije Tituša Brezovačkog, Gornjogradske gimnazije i Učeničkog doma "Marija Jambrišak".

Uživali smo u svakom trenutku, osjetivši trenutak zajedništva i povezanosti kroz stihove, podsjetili jedni druge koliko vječna ljepota riječi i glazbe oplemenjuje naše živote.

Rado s vama dijelimo stihove velikana Tina Ujevića, pjesmu

Pobratimstvo lica u svemiru

Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom,
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste puteve u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svim jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i oni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
No vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Jer sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.