HRT – Hrvatska radiotelevizija – jedina je javna radijska i televizijska ustanova u Republici Hrvatskoj, ali i jedna od prvih u svijetu. Osnovana je još 1926. godine, a ovakav status ima od 2001. godine. Svoj sadržaj emitira na četiri televizijska programa, tri nacionalne i osam regionalnih radiopostaja te osam regionalnih centara. Prijenos svih sadržaja na televizijskim programima i radiju uvjetovani su Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji i propisima donesenim na temelju toga Zakona. Osnivač Hrvatske radiotelevizije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Vlada Republike Hrvatske.

Jednostavnije rečeno, HRT se kao javna ustanova razlikuje od ostalih, komercijalnih (poput RTL-a, NOVA TV-a...), po tome što svoj sadržaj mora strogo i uvjetovano prenositi u određenim razdobljima i prilagođeno za svaki uzrast. Tako se na programima HRT-a u jutarnjim satima mogu pogledati emisije s informacijama o cijeloj Hrvatskoj, crtane filmove i emisije za djecu, emisije za umirovljenike, vijesti i vrijeme, a u večernjim satima dječji ili film za odrasle. S druge strane, komercijalne televizije, nakon što u program uvrste vijesti i vremensku prognozu, prema vlastitom odabiru ispunjuju ostatak programa u koji se onda najčešće uvrste domaće i zabavne serije, filmovi, show emisije i sl. Sve što se emitira na ekranu ili u eteru HRT-a se unaprijed odredi – tekst je voditeljima napisan na blesimetru, a odjeća, šminka i frizura su prilagođeni vrsti emisije i ne po vlastitom odabiru, već po odredbi stručnjaka, kostimografa…

Imali smo sreće što je na HRT-u bio miran dan koji nam je omogućio da obiđemo sve studije HRT-a jer se u to vrijeme ništa nije snimalo. Prvo smo zavirili u radijski studio gdje se ugošćuju poznate osobe koje posuđuju glasove, a kasnije na te snimke stručnjaci HRT-a dodaju razne zvučne i pozadinske efekte. Kada je potreban čisti glas bez jeke i ikakvih popratnih zvukova, glas se daje iz tzv. gluhe sobe u kojoj se, srećom, nismo dugo zadržali jer bi nam se u suprotnom već nakon svega desetak minuta počeo podizati tlak u ušima i zapravo ne bismo ništa čuli osim zujanja naših tijela. Nakon radijskog studija, ušli smo u studij Dnevnika koji je vrlo malen u odnosu na dojam kojeg imamo dok ga gledamo putem malih ekrana. Stali smo iza pulta i promatrali svoje figure u mnoštvu kamera koje nas okružuju te bili osvijetljeni mnoštvom reflektora. Svaki od studija je poseban na svoj način – od onog za „The Voice“ koji je okružen binom za publiku i uređen personaliziranim stolcima žirija, do onih koji su namješteni za opušteniju atmosferu – primjerice za „Kod nas doma“. Zanimljiva je činjenica da svi studiji uživo ne izgledaju spektakularno, dosta je rekvizita, podova, namještaja već izlizano i pomalo uništeno, ali trikovima stručnjaka za kamere i rasvjetu, kostimografa, scenografa i svih ostalih, koji zajednički odrade savršen posao i uhvate one najbitnije detalje, na malim ekranima stvori se slika kao da je u tom studiju sve savršeno, po špagi, novo opremljeno… Možda najzanimljiviji studio je virtualni studio na čijoj se sceni nalazi samo veliko zeleno platno i tek poneki stolac ili u ovo blagdansko vrijeme bor, a sav preostali dizajn studija se računalno izradi i prikaže na kameri. Takav princip snimanja ima primjerice kviz „Potjera“ u kojoj je fizički opipljiva samo prepoznatljiva tzv. ploča potjere i stolci za lovca i ostatak ekipe.

Uspjeli smo saznati i neke slatke male tajne koje HRT krije:
Sva odjeća koja se pojavljuje na HRT-u se ne baca, već se čuva ili drugačije prekroji za ponovnu upotrebu.
Ni jedan dijalog, ni izvještaj nije izrečen spontano, već je voditeljima svaka riječ napisana na papiru (čak i ona za koju mi mislimo da im je u tom trenu pala na pamet i da su je sami smislili).
Publika u kvizu „Milijunaš“ stvarna je i fizička tek u prva dva reda, a ona iza jest virtualna.

Zahvaljujemo našoj profesorici Dijani Jerković Križan na organizaciji izvanučioničke nastave. Bila nam je iznimna čast na jedan dan stati u cipele svih stručnjaka koji stoje iza kamera i marljivo stvaraju sve ono što svakodnevno pratimo na televizijskim programima i slušamo na radijskim stanicama HRT-a. Svakako veliko hvala i gospođi Nadi koja nam je s puno žara i detalja predstavila HRT. Nadamo se ponovnom susretu, a možda jednog dana i poslovnoj suradnji.

Za Hotelijersko-turističku školu u Zagrebu, Ana Krilčić, 3. a
Fotografije: Fanita Majhen, 3. b i Ana Krilčić, 3. a