Zauvijek je sklopila svoje zemaljske oči naša kolegica Jelena Futivić, no njezin će pogled pamtiti svi koji su je poznavali.

Neki lete poput vihora i pamtit ćemo ih po gromoglasju i buci, drugi iza sebe ostavljaju zvuk tihih leptirovih krila, ali na našim licima izazivaju nježan osmijeh. I Jelena će na naša lica uvijek dobaviti osmijeh sjećanjem na njezinu nenametljivost, samozatajnost i čudesnu zapretenu životnost, bit će nježna zvijezda koja sjaji u noći. 

Mirno sanjaj, draga Jeleno!

 

Do Not Stand at My Grave and Weep

 

Do not stand at my grave and weep;

I am not there. I do not sleep.

I am a thousand winds that blow.

I am the diamond glints on snow.

I am the sunlight on ripened grain.

I am the gentle autumn rain.

When you awaken in the morning's hush

I am the swift uplifting rush

Of quiet birds in circled flight.

I am the soft stars that shine at night.

Do not stand at my grave and cry;

I am not there.

I did not die.

                            Clare Harner