USKRSNI BLAGDANI U HRVATSKOJ KULTURI I TRADICIJI

Već 14 stojeća svijetli baklja kršćanske vjere unutar hrvatskog naroda. Proces susretanja i primanja vjere nije nikada završen, on se još uvijek događa, u svakom novom naraštaju. Svatko se susreće s ponudom vjere na svoj vlastit način. Mnogi naraštaji iza nas svoju vjeru njegovali su i razvijali kroz razne običaje, blagdane, obrede. S mnogo ljubavi, žara i zanosa nastojali su tajnu vjere – tajnu života utkati u ovo podneblje.

Svetkovina Uskrsa najvažniji je kršćanski blagdan kojim se slavi Božja pobjeda života nad smrću, pravde nad nepravdom, oproštenja nad grijehom. O važnosti ovoga blagdana – svetkovine svjedoče i mnogi pučki običaji, koji se razlikuju od regije do regije, uz mnoge sličnosti i podudarnosti.

Da bi se mogli razumjeti mnogi prelijepi uskrsni običaji, potrebno je, makar na kratko, zakoračiti u tajnu (točnije „otajstvo“) liturgijskog vremena.

Netko će teško razumjeti bogatstvo i raskoš uskrsnog stola, ako nije prije toga osjetio tegobu nemrsa i posta, težinu žrtve i pokore, žrtvu odricanja i darivanja.

Najvećem blagdanu – proslavi Boga koji pobjeđuje smrt, prethodi 40-dnevna priprava koja podsjeća na sudbonosan hod židovskog naroda kroz pustinju prema Obećanoj zemlji tijekom 40 godina. Broj od 40 dana podsjeća i na Isusov boravak u pustinji u kojoj ga je kušao Sotona. Vjernici kroz ovih 40 dana intenzivno proživljavaju dinamiku vjere ali i vlastitog duhovnog rasta, koji je put prema Uskrsu – Obećanoj zemlji, novom životu po Kristu Gospodinu. Korizma uključuje pokoru i post, molitvu i odricanje, darivanje i djela milosrđa. Ne treba zaboraviti na korizmenu ispovijed kao rezultat čišćenja i obnove nutrine – najdublje intime. Pomireni s Bogom, Crkvom i bližnjima, vjernici se pripremaju za susret s uskrslim i sada živim Kristom.

Najveća proslava Uskrsa događa se u crkvi, za vrijeme Euharistije, spomena Isusove posljednje večere – zajedništva svih Kristovih učenika bez obzira na vrijeme i prostor. S Isusom je započelo novo vrijeme – nova era. Zanimljivo je da se i cjelokupna povijest dijeli na vrijeme prije i poslije Krista.

            Druga velika proslava Uskrsa događa se u obitelji – u „kućnoj Crkvi“. Ondje se u zajedništvu obiteljskog stola konkretiziraju uskrsna vjera i nada, ljubav i vedrina. Na početku objeda – ručka izriče je molitva – molitva za sve članove obitelji. Negdje molitvu počinje najstariji, a negdje najmlađi član obitelji. U molitvi svi sudjeluju. Molitva najčešće počinje zahvalom – zahvalom na daru blagdana, na daru otkupljenja, na daru zdravlja, na daru djece, na daru roditelja …

Uz brižljivo birana i pripremana jela, u središtu su pisanice – maštovito ukrašena jaja kao simbol života koji se budi. Nekoć se više nego danas davalo pozornosti ukrašavanju pisanica. Uz ljepotu i dobru mjeru ukusa, uvijek je bila prisutna određena poruka (simbolika). Jaja su bojana prirodnim bojama. Osim uživanja u šarenilu boja nije izostala ni „borba“ – „kucanje“ pisanicama. Odmjeravala se „snaga“ – tko će pobijediti, čija će pisanica nadvladati ostale. Nadajmo se da je tako i danas u mnogim obiteljima.

Budući hotelijersko-turistički djelatnici ne mogu a ne biti ponosni na dugu i simbolikom bogatu tradiciju svoga naroda u odnosu na primljenu vjeru. Lijepo je imati pred sobom svijet ideala, svijet kulture i umjetnosti, svijet određenih vrijednosti. Lakše je učiti, raditi, ići kroz život, ako postoji dovoljno vedrine i nade. Osim jednotjednog odmora, dobro je u ove proljetno-uskrsne dane sudjelovati na obredima Velikog četvrtka, petka i subote za ulazak u slavlje Uskrsa. Sve crkve bit će otvorene – vjerujemo i mnoga srca i obitelji za radost novoga života koji se budi u svojoj punoj ljepoti.

                                                                                                                      Tvrtko Beus