POSJET AZILU ZA ŽIVOTINJE DUMOVEC

u organizaciji prof. Jasne Nikolić

Kad stignete u Azil za životinje Dumovec, dočekat će vas prostrano dvorište i lavež uzbuđenih pasa koji samo čekaju da im pružite sretan novi dom.

Životinje se odmah po njihovu dolasku smješta u karantenu gdje ostaju dok ih se ne spremi za pregled u ambulanti. Svaka životinja dobije vlastiti medicinski karton i mikročip. No još uvijek nisu spremne za udomljavanje. Prvo moraju proći program rehabilitacije, socijalizacije i treninga. Životinje u Dumovcu, ukoliko ne budu udomljene, ostaju tamo do kraja svog života - ne uspavljuje ih se već ugibaju prirodnom smrću.

Ako niste u mogućnosti udomiti ljubimca, zašto se ne biste okušali u volontiranju?
Kako postati volonter? Dovoljno je doći u Dumovec s roditeljima (ako ste malodobni) i potpisati određene formulare i ugovor o volontiranju. Doljnja dobna granica za volontiranje je 16 godina.
Kada volontirate, svaki puta dobijete drukčiji zadatak. Možete, na primjer, hraniti pse, šetati ih ili socijalizirati, mijenjati im vodu itd.

Kada vidite sve one vrijedne volontere kako svojim trudom i dobrom voljom čine Dumovec još boljim mjestom, zapitate li se ikad zašto sve to rade? Zbog čega se zapravo toliko trude? Odgovor je vrlo jednostavan - čista ljubav prema životinjama i empatija.

"Pas ima sve odlike čovjeka, a nijednu njegovu manu!"

(Vilim Svečnjak, hrv. slikar)

Kad bolje razmislimo, ova je izjava zapravo vrlo točna, zar ne? Pas će biti naš vjerni prijatelj, dat će nam tako mnogo, a traži tako malo - samo ljubav i topao dom. Pas nije ljubomoran, nije sebičan, ne zna osuđivati, ne zna za zlo. I onda se nakon nekog vremena zapitamo ispunjavamo li mi, kao vlasnik životinje, svoje dužnosti? Pružamo li mi njima tu istu bezuvjetnu ljubav, pružamo li im taj topao dom i osjećaj pripadnosti? Jesmo li uz njih kada nas trebaju?

Iako će mnogi na ova pitanja odgovoriti potvrdno, postoje i oni koji ne razumiju tu povezanost između čovjeka i životinje. Danas ima toliko zlostavljanih, gladnih i napuštenih životinja. Za takve se pobrinu dobri ljudi iz brojnih azila u svijetu. Uz pomoć radnika i volontera, životinje dobiju drugu priliku za sretan život, život kakav zaslužuju. Mislim da volonteri, uz sve riječi na svijetu, ne bi mogli opisati kakvo ispunjenje osjete kada vide da životinja o kojoj su se brinuli pronađe novi dom. A sretna životinja,i osmijeh na licu novog vlasnika govore kako su dobro obavili svoj dio zadatka. Ostalo je na novom vlasniku.

Nažalost, živimo u svijetu punom predrasuda, u kojem navodno nema mjesta za sve pa će se tako pas s pedigreom prije naći u zagrljaju vlasnika nego pas križanac.
Zdravi pas, mlađi pas, prije će pronaći dom nego pas s invalidnošću ili stariji pas koji je mnogo toga u životu prošao. Zašto udomiti štene umjesto starijeg psa? Zar je to uopće bitno? Naravno, svi žele vidjeti odrastanje svoje životinje, žele što više vremena provesti s njom. Ali, kad bolje razmislimo, ako udomimo stariju životinju, ona će nas gledati kao svojeg junaka, kao svoju priliku za sreću. Mi možemo biti njihova nada te im pomoći da zaborave sve ono loše što im se dogodilo i stvoriti zajednička sjećanja na lijepe dane. Ljudi često nisu ni svjesni koliko griješe ili jednostavno odluče ne čuti i ne vidjeti vapaje stvarnosti. Stoga prekinimo taj monotoni niz, pronađimo u sebi empatiju prema svim životinjama i odbacimo predrasude, jer svaka je životinja vrijedna truda i zaslužuje svoju priliku za topao dom i ljubav. I zbog toga učinimo sve što možemo kako bismo pomogli.

Prilika za pomoć uvijek ima i uvijek će ih biti. Stoga Dumovec organizira više akcija udomljavanja godišnje. Zašto ne biste otišli do Dumovca i uvjerili se sami. Možda se vratite kući kao njihov najnoviji volonter, a možda čak pronađete svog novog najboljeg prijatelja.

Tihana Gutenkunst Bikić
učenica 2.g