I ove godine u školskoj knjižnici obilježili smo NOĆ KNJIGE 2026. to je manifestacija pokrenuta 2012. godine, kako bi se, bez zatvaranja očiju pred često nelijepom svakodnevicom, barem na jedan dan govorilo o čaroliji stvaranja i radosti čitanja knjiga. Cilj projekta je kroz jedinstvenu manifestaciju potaknuti kulturu čitanja i uvažavanja knjige kao civilizacijskog i kulturnog dosega te dati poticaj razgovoru o statusu i važnosti knjige u suvremenom društvu. Povod za to pružaju nam Svjetski dan knjige i autorskih prava (23. travnja) i Dan hrvatske knjige (22. travnja).
Kao protutežu podijeljenom i opterećenom svijetu ovogodišnju Noć knjige posvećujemo miru, zajedništvu, nježnosti, dijalogu, razumijevanju, solidarnosti i suosjećanju kao temeljima zdravog pojedinca i društva. Želimo potaknuti promišljanje o miru kao zajedničkoj vrijednosti, o nježnosti kao snazi, o razgovoru koji ne isključuje nego povezuje te o empatiji koja počinje razumijevanjem vlastitih unutarnjih svjetova, a širi se prema drugome. Misao vodilju pronašli smo u pjesmi Pobratimstvo lica u svemiru velikog Tina Ujevića. Njegova ideja duhovne srodnosti među ljudima svevremena je i snažna, podsjećajući nas da smo, unatoč razlikama, upućeni jedni na druge.
Naziv je nadahnut poznatom pjesmom Tina Ujevića Pobratimstvo lica u svemiru, u kojoj pjesnik govori o dubokoj povezanosti među ljudima. Unatoč razlikama u jeziku, kulturi ili životnom iskustvu, svi dijelimo isti svijet i iste temeljne ljudske potrebe – razumijevanje, prijateljstvo, mir i pripadnost.
Tin Ujević : Pobratimstvo lica u svemiru
Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.
Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.
Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?
Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! Ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.
Iz zbirke Ojađeno zvono, 1933.
Noć knjige obilježili smo zanimljivim radionicama za učenike koje su bile održane u dva termina: prva radionica održala se od 10:30-11:15, a druga od 14:00-14:45. Ukupno na obje radionice bilo je 39 učenika-sudionika. Na radionicama čitali smo danu pjesmu, analizirali ju te pričali o dojmovima učenika. Također na radionicama smo radili zadatke : „Nit koja nas spaja“, „Zajedničko vrelo snova“ i „Živa knjižnica“ kroz koje smo na učenicima zanimljiv način obradili danu pjesmi i ovogodišnju temu događanja.
