Hotelijersko-turistička škola u Zagrebu

Majke koje su djecu nosile na ramenima nisu to htjele prihvatiti. Mislile su da je ona žena luda. Odbile su je. Pa je otišla muškarcima. Nikakve vajde. Ne da joj nisu povjerovali, čuli su već svašta u getu u Białystoku. U Grodnom i slično. Ali komu bi to bilo drago čuti?

A kad je ona vidjela da joj nitko ne vjeruje, razgrebla si je cijelo lice. Pala je u očaj, šok. Vrištala je. I kako je to završilo? Oni su ušli u plinsku komoru. Ali ženu su ostavili ondje. A onda su nas sve postrojili. Pred peći. Nju su prije toga mučili. Strašno su je mučili zato jer nije htjela odati. I onda je ona pokazala na njega. Izvukli su ga i živog bacili u peć. A nama su rekli: 'Tko to bude govorio, tako će završiti.'

Mi u posebnoj jedinici često smo razmišljali o tome. Kako bismo to mogli reći ljudima? Kako bismo im to dojavili? Ali iz iskustva smo znali, nije se dogodilo samo jedanput; to smo bili rekli već nekoliko puta. Vidjeli smo da od toga nema koristi, nema smisla. Da ljudima samo još zagorča život. Od toga bi još neke koristi mogli imati, tako se nama činilo, Židovi iz Poljske. Ili iz obiteljskog logora, odnosno oni pristigli iz Theresienstadta; oni su u Birkenauu proveli pola godine. Za njih bi još imalo smisla, tako smo smatrali, da im to kažemo.

Ali zamislite kako je to bilo u drugim slučajevima. Židovi iz Grčke, iz Mađarske, s Krfa. Koji su putovali po 10, 12 dana. Izgladnjeli. Danima bez vode, žedni. Oni su već na dolasku bili izbezumljeni. S njima su drukčije postupali, njima nisu to govorili. 

Njima bi rekli: 'Sad ćete se svući. I svatko će odmah dobiti šalicu čaja.' A ti ljudi su bili izvan sebe zato što su toliko dugo putovali. Razmišljati su mogli samo o tome kako će utažiti žeđ. A krvnici iz SS-a su to dobro znali. To je bilo unaprijed isplanirano… Unaprijed isplanirana likvidacija. Računali su na to, ako ljudima ne daju da išta piju, onda će ih iscrpiti toliko da će ući u plinske komore. Ali u praksi, ti su ljudi već bili na rubu smrti. I prije nego što su ušli u komoru.

Zamislite samo djecu. Molili su majke, vikali: 'Majko, molim te, vode, vode, vode!' Pa i odrasli koji danima nisu ništa pili. Samo im je to bilo u glavi.